Rođen je u Štefancu, u Međimurju, 16. 10. 1938. godine, u obrtničko-poljoprivrednoj obitelji. Tesarski zanat je izučio kod oca, a školu u Čakovcu, Škola učenika u privredi, smjer građevinarstvo. Po završetku školovanja emigrira u Austriju gdje ostaje u Prihvatnome centru Leibnitz te dobiva vizu za Kanadu. No ljubav prema bolesnoj majci i prema domovini ipak ga spriječava od odlaska u tako daleki svijet te se vraća natrag u Jugoslaviju, iako se ne slaže s komunističkim sistemom. Vjeruje da će zajedno sa svojim istomišljenicima biti od veće koristi ovdje, za ostvarivanje jedinog cilja, a to je slobodna Hrvatska.
Po povratku iz Austrije pod velikim je pritiskom policije koja ga svakodnevno prati.
Vojni rok služi u Mostaru, zrakoplovstvo, u kontroli leta. Položio meteorološki ispit i radi kao meteorolog i tehnički sinoptik u istoj jedinici.
Nakon odsluženja vojnog roka policijska hajka se nastavlja te zbog toga odlučuje otići u Sloveniju, u Kranj. Zapošljava se kod Gradskog gradbenog poduzeća Kranj koje ga nakon nekoliko mjeseci šalje na doškolovanje u Građevinsko-tehničku školu u Ljubljanu. Nakon tri godine zvršava školovanje kao građevinski poslovođa.
Posao ga odvodi u Portrož gdje upoznaje svoju sadašnju suprugu Danicu, te tamo odlučuje ostati. Zapošljava se u Građevinskom poduzeću Staubenik – Izola, i dobiva stan u Piranu. Zajedno sa svojom suprugom kupuje ugostiteljski lokal u Piranu. Obzirom da je gđa. Martan izučila ugostiteljski zanat, bez problema dobivaju obrtničku dozvolu za rad.
Radi velikog posla napušta građevinarstvo i desetak godina uspješno radi u vlastitome restoranu. Upisuje također i ugostiteljsku školu te završava kao kv konobar.
U međuvremenu dobiva kčer i sina. Prije nego li djeca trebaju krenuti u školu, vraća se sa cijelom svojom obitelji natrag u Međimurje gdje započinje gradnju ugostiteljskog objekta. Budući da su djeca bili odlični učenici i željeli nastaviti svoje školovanje, da bi im to mogao omogućiti, preusmjerava financijska sredstva na njihovo školovanje.
Kao što je iz ovog vidljivo, više je godina politički aktivan. Na osnovu toga, početkom 90-ih godina uključuje se u politička zbivanja u Hrvatskoj. Na osnivačkoj skupštini HDSS-a održanoj na Zagrebačkom velesajmu 18. rujna 1994. izabran je za dopredsjednika stranke, a nakon godinu dana izabran je za njezinog predsjednika.
Tu funkciju obnaša i danas, s punim angažmanom.
